Čudan je osećaj
Videti ponor vremena
Koji razdvaja svetove
Jednom nogom stajiti
U starom poznatom svetu
Drugom zakoračiti
Na onu drugu stranu
Ne pripadam nigde
Vreme silinom ubrzava
Donošenje odluke
Samo u mojoj glavi
Postoje izbori
Obeščašćen život
Na drugoj obali
Širi ruke za nehuman zagrljaj
Moja vrsta ponosno
Evoluira u robokape
Nećemo se više sahranjivati
Završavaćemo vekovanje
Kao tehnološki otpad
Prerađeni u nove
Usavršene
Rasprskavajuće bombe
Hvala ti Mirko na ovom iscrpnom komentaru i analizi pesme... Pesma je plod trenutka u kome živimo, trenutka koji me je zaledio. Shvatila sam da srljamo u svet u kome više nećemo biti ljudi sa osećanjima i razmišljanjima, samo roboti, bez savesti.
Hvala ti najlepše!!!
Lp Milena
Sve ide u reciklažu. ;)
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Milena Vučković
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!