Krećem najbližoj rijeci
neka me s konopljama
polože-
tkalje bjeloruke
u košulju tvoju
utkaju.
Sjena svoje sjene
postajem-
neka mi mladići negrljeni
ponovo snove pohode.
Rumenilo na obrazima
ponovo neka cvate…
Poreći ću nas.
Ni trepnuti neću-
neka me zvijerima
posluže!
Ni udaha ni izdaha-
neka mi uskrate
i cvijet i svijet.
Neka mi …
Zatajit ću i sebe
...samo da tebe
zaboravim.
Ema: "prstohvat sna"
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Emilija Vasiljević
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!