Emilija Vasiljević

Emilija Vasiljević

Nekaj o meni

<!--[if gte mso 9]><xml>

Normal
0


21


false
false
false

HR
X-NONE
X-NONE


























</xml><![endif]-->

Moje su
pjesme moja molitva, moji svjetionici, bez njih bih se odavno iz korita razuma izlila. Niz hridi grube stvarnosti odronila. Pišem od rane mladosti. Emilija Vasiljević, rođena Topalović,
22.10.1943.  u Konjevićima, kod Čačka,
Srbija. Kao dipl.ekonomista, radni vijek sam provela u carinskoj službi, od
Beograda,Šibenika,N.Sada do Pule u kojoj i danas živim i stvaram.



B i b l
i o g r a f i j a:  izdala sam dvije samostalne
zbirke poezije: 2011.te,  „Blues jednog odrastanja",  biblioteka „Kocka
vedrine“ izdavač Centar za medijsku kulturu „Albatros“ Komiža sa otoka
Visa  i „Kad pjesnika zavoliš", 2013.te, izdavač  „Hrast“ iz Osijek.



<!--[if gte mso 9]><xml>











































































































































</xml><![endif]--><!--[if gte mso 10]>
<style>
/* Style Definitions */
table.MsoNormalTable
{mso-style-name:"Table Normal";
mso-tstyle-rowband-size:0;
mso-tstyle-colband-size:0;
mso-style-noshow:yes;
mso-style-priority:99;
mso-style-qformat:yes;
mso-style-parent:"";
mso-padding-alt:0cm 5.4pt 0cm 5.4pt;
mso-para-margin-top:0cm;
mso-para-margin-right:0cm;
mso-para-margin-bottom:10.0pt;
mso-para-margin-left:0cm;
line-height:115%;
mso-pagination:widow-orphan;
font-size:11.0pt;
font-family:"Calibri","sans-serif";
mso-ascii-font-family:Calibri;
mso-ascii-theme-font:minor-latin;
mso-fareast-font-family:"Times New Roman";
mso-fareast-theme-font:minor-fareast;
mso-hansi-font-family:Calibri;
mso-hansi-theme-font:minor-latin;}
</style>
<!--[endif]--></body-->

Tiskane objave

<!--[if gte mso 9]><xml>




</xml><![endif]-->

KAD BI MI DOPUSTILI TEBE GRLITI



 



Ovih sam dana,
prstima, kao prućem



svijala gnijezdo za
prve ptiće,



nastale spajanjem naše
žudnje.



Ptiće, nastale u trenu
kad su se



naše ruke preplele.



Ptiće, tek izlegle, a
već ranjene,



neminovnošću
razdvajanja nas,



na tamo i ovdje!



Hranim ih nektarom



poljubaca



(usne su sve
zapamtile!)



...



Ovih dana osluškujem
sebe...



Čujem akorde sreće u
svakom



zvuku, koji nad mojim
bulevarom



promiče...



Nastavljam plivati
uzvodno,



prema toj sreći, ničim
zasluženoj,



sva obamrla od straha!



Evo i noćas,
nastavljam plutati



jer,



straha je nestalo,



pulsira samo tvoja
snaga



duboko u meni...



...



Kad bi mi zatražili
nositi košulju



od  kostrijeti,
ili  spletenu od niti



drača s onog mjesta,



gdje sam te prvi put
ugledala –



nosila bih je.



Kad bi mi naredili
grliti



svako pojedino stablo
kaktusa,



pored kojeg smo
prošli,



ne hajući za oči
znatiželjnika –



učinila bih to.



Spavala bih na
pragovima između



tračnica,



pod mostovima
skitnica.



Kad bi mi dopustili
tebe grliti.



 



 Emilija Vasiljević



 



REKVIJEM



Ne boli me više jutro

u kom smo cvrkut izgubili.



Tragam

za krošnjom lipe,



pod kojom smo



nevinost sanjali.



Ne boli me više dan

u kom se nismo sreli.

Uzalud je ova pjesma



kišno jutro čekala.





Nedostaju mi suze –

r e k v i j e m

za izgubljena sjećanja.



 



Emilija
Vasiljević







BEZIMENE



        



Noć  je.



Škripi
čelično uže…  Novopridošli



brod,
vezuju.



Neću
slušati napukle psovke



ljudi
sa obale.



Okrećem
glavu i gledam joj lice.



 



Ima
zatvorene oči i sjene trepavica,



poput
dva tamna polumjeseca.



 



Spoznala
sam:



ON
je,



na
današnji dan,



otvorio
široke latice svojih



prstiju,



i
ona je plesala na tom dlanu,



naga
i nezrela poput češera bora,



poput
mene u istoj priči,



na
tom istom dlanu,



samo
na kraju Neke druge



Tuge:



 




valcer za Dvije Iglice istog bora



Sto-imene
i Bezimene,



u
isto stablo Javora zaljubljene,



na
isti dan zaboravljene…





 



„Zaplakat’
će, ako je upitam za ime“,



pomislih
i sama je nazvah –



J
a v o r k a.



 



Emilija
Vasiljević



<!--[if gte mso 9]><xml>

Normal
0


21


false
false
false

HR
X-NONE
X-NONE


























</xml><![endif]--><!--[if gte mso 9]><xml>











































































































































</xml><![endif]--><!--[if gte mso 10]>
<style>
/* Style Definitions */
table.MsoNormalTable
{mso-style-name:"Table Normal";
mso-tstyle-rowband-size:0;
mso-tstyle-colband-size:0;
mso-style-noshow:yes;
mso-style-priority:99;
mso-style-qformat:yes;
mso-style-parent:"";
mso-padding-alt:0cm 5.4pt 0cm 5.4pt;
mso-para-margin-top:0cm;
mso-para-margin-right:0cm;
mso-para-margin-bottom:10.0pt;
mso-para-margin-left:0cm;
line-height:115%;
mso-pagination:widow-orphan;
font-size:11.0pt;
font-family:"Calibri","sans-serif";
mso-ascii-font-family:Calibri;
mso-ascii-theme-font:minor-latin;
mso-fareast-font-family:"Times New Roman";
mso-fareast-theme-font:minor-fareast;
mso-hansi-font-family:Calibri;
mso-hansi-theme-font:minor-latin;}
</style>
<!--[endif]--></body-->
Ali ste prepričani, da želite ignorirati uporabnika?
Uporabnika ne boste več ignorirali. Ste prepričani?

Imate vsaj eno nujno obvestilo! Želite pregledati obvestila?
Ste prepričani, da želite zapusti stran? Vse spremembe bodo zavržene!