Emilija Vasiljević

Emilija Vasiljević

Nekaj o meni

<!--[if gte mso 9]><xml>

Normal
0


21


false
false
false

HR
X-NONE
X-NONE


























</xml><![endif]-->

Moje su
pjesme moja molitva, moji svjetionici, bez njih bih se odavno iz korita razuma izlila. Niz hridi grube stvarnosti odronila. Pišem od rane mladosti. Emilija Vasiljević, rođena Topalović,
22.10.1943.  u Konjevićima, kod Čačka,
Srbija. Kao dipl.ekonomista, radni vijek sam provela u carinskoj službi, od
Beograda,Šibenika,N.Sada do Pule u kojoj i danas živim i stvaram.



B i b l
i o g r a f i j a:  izdala sam dvije samostalne
zbirke poezije: 2011.te,  „Blues jednog odrastanja",  biblioteka „Kocka
vedrine“ izdavač Centar za medijsku kulturu „Albatros“ Komiža sa otoka
Visa  i „Kad pjesnika zavoliš", 2013.te, izdavač  „Hrast“ iz Osijek.



<!--[if gte mso 9]><xml>











































































































































</xml><![endif]--><!--[if gte mso 10]>
<style>
/* Style Definitions */
table.MsoNormalTable
{mso-style-name:"Table Normal";
mso-tstyle-rowband-size:0;
mso-tstyle-colband-size:0;
mso-style-noshow:yes;
mso-style-priority:99;
mso-style-qformat:yes;
mso-style-parent:"";
mso-padding-alt:0cm 5.4pt 0cm 5.4pt;
mso-para-margin-top:0cm;
mso-para-margin-right:0cm;
mso-para-margin-bottom:10.0pt;
mso-para-margin-left:0cm;
line-height:115%;
mso-pagination:widow-orphan;
font-size:11.0pt;
font-family:"Calibri","sans-serif";
mso-ascii-font-family:Calibri;
mso-ascii-theme-font:minor-latin;
mso-fareast-font-family:"Times New Roman";
mso-fareast-theme-font:minor-fareast;
mso-hansi-font-family:Calibri;
mso-hansi-theme-font:minor-latin;}
</style>
<!--[endif]--></body-->

Tiskane objave

<!--[if gte mso 9]><xml>




</xml><![endif]-->

KAD BI MI DOPUSTILI TEBE GRLITI



 



Ovih sam dana,
prstima, kao prućem



svijala gnijezdo za
prve ptiće,



nastale spajanjem naše
žudnje.



Ptiće, nastale u trenu
kad su se



naše ruke preplele.



Ptiće, tek izlegle, a
već ranjene,



neminovnošću
razdvajanja nas,



na tamo i ovdje!



Hranim ih nektarom



poljubaca



(usne su sve
zapamtile!)



...



Ovih dana osluškujem
sebe...



Čujem akorde sreće u
svakom



zvuku, koji nad mojim
bulevarom



promiče...



Nastavljam plivati
uzvodno,



prema toj sreći, ničim
zasluženoj,



sva obamrla od straha!



Evo i noćas,
nastavljam plutati



jer,



straha je nestalo,



pulsira samo tvoja
snaga



duboko u meni...



...



Kad bi mi zatražili
nositi košulju



od  kostrijeti,
ili  spletenu od niti



drača s onog mjesta,



gdje sam te prvi put
ugledala –



nosila bih je.



Kad bi mi naredili
grliti



svako pojedino stablo
kaktusa,



pored kojeg smo
prošli,



ne hajući za oči
znatiželjnika –



učinila bih to.



Spavala bih na
pragovima između



tračnica,



pod mostovima
skitnica.



Kad bi mi dopustili
tebe grliti.



 



 Emilija Vasiljević



 



REKVIJEM



Ne boli me više jutro

u kom smo cvrkut izgubili.



Tragam

za krošnjom lipe,



pod kojom smo



nevinost sanjali.



Ne boli me više dan

u kom se nismo sreli.

Uzalud je ova pjesma



kišno jutro čekala.





Nedostaju mi suze –

r e k v i j e m

za izgubljena sjećanja.



 



Emilija
Vasiljević







BEZIMENE



        



Noć  je.



Škripi
čelično uže…  Novopridošli



brod,
vezuju.



Neću
slušati napukle psovke



ljudi
sa obale.



Okrećem
glavu i gledam joj lice.



 



Ima
zatvorene oči i sjene trepavica,



poput
dva tamna polumjeseca.



 



Spoznala
sam:



ON
je,



na
današnji dan,



otvorio
široke latice svojih



prstiju,



i
ona je plesala na tom dlanu,



naga
i nezrela poput češera bora,



poput
mene u istoj priči,



na
tom istom dlanu,



samo
na kraju Neke druge



Tuge:



 




valcer za Dvije Iglice istog bora



Sto-imene
i Bezimene,



u
isto stablo Javora zaljubljene,



na
isti dan zaboravljene…





 



„Zaplakat’
će, ako je upitam za ime“,



pomislih
i sama je nazvah –



J
a v o r k a.



 



Emilija
Vasiljević



<!--[if gte mso 9]><xml>

Normal
0


21


false
false
false

HR
X-NONE
X-NONE


























</xml><![endif]--><!--[if gte mso 9]><xml>











































































































































</xml><![endif]--><!--[if gte mso 10]>
<style>
/* Style Definitions */
table.MsoNormalTable
{mso-style-name:"Table Normal";
mso-tstyle-rowband-size:0;
mso-tstyle-colband-size:0;
mso-style-noshow:yes;
mso-style-priority:99;
mso-style-qformat:yes;
mso-style-parent:"";
mso-padding-alt:0cm 5.4pt 0cm 5.4pt;
mso-para-margin-top:0cm;
mso-para-margin-right:0cm;
mso-para-margin-bottom:10.0pt;
mso-para-margin-left:0cm;
line-height:115%;
mso-pagination:widow-orphan;
font-size:11.0pt;
font-family:"Calibri","sans-serif";
mso-ascii-font-family:Calibri;
mso-ascii-theme-font:minor-latin;
mso-fareast-font-family:"Times New Roman";
mso-fareast-theme-font:minor-fareast;
mso-hansi-font-family:Calibri;
mso-hansi-theme-font:minor-latin;}
</style>
<!--[endif]--></body-->
Ali ste prepričani, da želite ignorirati uporabnika?
Uporabnika ne boste več ignorirali. Ste prepričani?