Moj dragi,
Moj Vitez bosonogi
Noćas me
Za ruku sanjivu uzeo
Niz obronke žudnje
na obalu rijeke odveo.
Zvijezde nam put
kazuju
u zreli jagodnjak
ušli smo.

Neću vam
reći gdje je posađen.

Više ni sama ne znam-
da li u mojim njedrima.
Ili pod strukom njegovim.

Usne nam berači strasni-
sokovi slasti potekoše!

Neću vam reći od kuda.
Više ni sama ne znam-
da li iz vrča moje žudnje
ili ispod jezika njegovog.

Sladili smo se i sladili
Svu noć i zoru plavu
I bijeli dan jagodama smo
zarumenili.

I sve vrtlare
I sve vidare
I sve zvijeri pitome
I divlje
probudili

Vriskom sladostrašća
Probudili.

O, ljudi moji, koji predivni san
o jagodama i o ljubavi…
…

Ema: "prstohvat sna"

Emilija Vasiljević