Da li sam sanjala
melodiju jedne pesme
koju je jutro odnelo
zajedno s pramenom sna
tek vrtela se ta melodija
u mojoj glavi
dolazila i odlazila
dozivala, preklinjala
jecala i molila da je nađem
Tražila sam je u duši
našla sam samo
neke davne snove
komade sećanja
Prevrnula sam srce
tražeći tu pesmu
Našla sam samo
paučinu ravnodušnosti
preko okamenjanih osećanja
Sve sam pronašla
sve što si ostavio
samo tu pesmu nisam.
Sigurno si je ti, ne znajući
i ne hajući
odneo sa sobom onomad
kad si odlazio.
Našla sam samo
paučinu ravnodušnosti
preko okamenjanih osećanja - Koliko je lijep uzlet što ga ljubav donosi, ono što ostane poslije nje - deprimira još dugo. Lijepo si opisala razočaranje, ali isto tako i nedostjanje onoga što nas je dizalo iznad drugih i zbog čega se lijepo bilo jutrima buditi.
slavica
Milena
Ravnodušnost, samo ravnodušnost je kraj svake ljubavi, ne mržnja ili bilo šta drugo...Dobra pesma, dodiruje snažno...
Lp Dragana
Da, kad se probudimo iz sna i setimo razočarenja :)... Dešava se ponekad... Hvala Slavice na komentaru od srca...
Dragana, mržnja je uvek bila pretežak prtljag za putovanje... Zato je ne nosim sa sobom! Ravnodušnost = zaborav... lepo si to rekla! Hvala ti od srca na komentaru.
Lp moje drage pesnikinje. Radost mi je da vas čitam!
Milena
"...Sigurno si je ti, ne znajući
i ne hajući
odneo sa sobom onomad
kad si odlazio."
U svakoj indiferentnosti doza je i ignoriranja
Predobro napisano!!!
Lp,
mp
Hvala Mirko od sveg srca na komentaru... Nema ljubavi, nema ni pesme :) jer je za pesmu potrebna :) ...
Lp Milena
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Milena Vučković
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!