Mogla sam baš i da ti kažem
Da te volim
Dok smo plovili
Plavim letnjim danom
S pogledom na beznađe
S bliskošću kratkih susreta
S definicijom slobode
Da, mogla sam ti reći da te volim
Dok smo one zime
Ispijali kafu čekajući autobus
Za povratak u naše samoće
Sa koferima u koje staje taman toliko čežnje
Dovoljne za zajednički petodnevni život
Mogla sam baš i da ti kažem
Kako te volim
Prihvatajući oproštajni poljubac
Pred pokislim i promrzlim putnicima
Pretvarajući se da verujem
U priču o sreći i maloj beloj kući
S pogledom na sunce i more
A mogla sam
Stvarno sam mogla reći
Koliko te volim
Kad si odlazio od mene
S nadom da je moguće zaboraviti
Ispraćen mojim dugim pogledom
I hrabrim osmehom
Kao da to nije ništa
Ostala je neizgovorena ljubav
Kao teško sidro zauvek bačeno
U duboke i nepregledne uvale
Tamo negde iza razuma
Vezujući te nevidljivim lancima
Čuvajući te od bure tokom plovidbe.
Nisam ti rekla ni reč
Ostala je tišina
U kojoj te čekam
Dok god me ima.
Zelo lepa pesem Milena in včasih ljubezen ni tako enostavna kot jo predstavljajo in neskončno zna boleti in tudi tako zelo nemočni smo včasih, ko si jo želimo objeti, tako zelo je izmuzljiva. Je pa čudovita reč, ko padejo ovire.
Bodi lepo.
Igor
Oh, Igore...najlepše hvala na divnom komentaru... Svi imamo svoje tišine...
HVALA OD SRCA...
Tu sam ja.
Budi i ti dobro
Milena
Za mene je ovo pravi biser! Lepota! Snažne izgovorene reči, još snažnije one neizgovorene. Bravo Milena!
lp, Valy
Poslano:
16. 10. 2015 ob 18:53
Spremenjeno:
16. 10. 2015 ob 18:58
Odlična pesma, kako izražajno, tako i stilski. Nema suvišnih genitivnih metafora, a opet je lirika sjajna. Svako uslovno ponavljanje u pesmi ima svoju svrhu, što celoj pesmi daje poseban ton. Čestitke!
Lp, Milen
Odlična pjesma rastanka.
slavica
Milena, eh da nije u određenim
trenucima nekih kočnica! One potvrđuju da nismo jedino mi krivi za postupke.
Ovi su sudbonosni. Srce je zanijemilo onda kad je pjesnikinja samo jedno znala
– da ih ljubav veže. Istinska.
Sjećanje na trenutke „mogla sam one zime
dok smo ispijali kafu čekajući autobus
za povratak u naše samoće“,
. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .. . .
„mogla sam baš i da ti kažem
kako te volim
prihvatajući oproštajni poljubac…“ još
samo ovaj rastanak čini dramatičnijim. Ono što je srce htjelo, razum je osporio
i postao krivcem nastanka prelijepe lirske pjesme.
Lp,
mirko
Dragi moji, upravo sam se vratila sa još jednog čitanja poezije uživo u matičnom Književnom klubu u Paraćinu... Dodeljena mi je članska karta Kniževnog kluba D.Matić, Ćuprija, što me jako raduje!!
I vrhunac ove večeri su prekrasni komentari na moju pesmu koje ovde čitam.
Veliko, veliko hvala na čitanju i osvrtu na pesmu Valy, Milen, Slavice, Mirko i Branka!!!
Ovo je još jedna velika radost i kruna ove večeri!!!
Lp Milena
Milena, najljepše čega se mogu sjetiti ovoga časa su moje ČESTITKE!!!
Znao sam da nitko ne može osporiti tvoj talenat! Izvrsno. I s tobom se veselim... iz velike daljine koja nas dijeli.
Lp,
mirko
Milena, čestitam!
lp, Valy
Stvarno sam toliko radosna...Mirko, Valy, hvala vam od srca, još jednom
Milena
ZAHVALJUJEM SE SVIMA KOJI SU MOJU PESMU PROČITALI I POSEBNO ONIMA KOJI SU PESMU IZABRALI
Pesem so izbrali:
Poslano:
22. 10. 2015 ob 14:41
Spremenjeno:
22. 10. 2015 ob 14:45
Tek sad sam pročitala...veselim se sa tobom i čestitam iz srca.
lpb
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Milena Vučković
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!