Vrati mi moje pjesmice
gdje sam te ljubio
i gladan i uglađen
mrk i mio
anđeoski tebe žedan
i živ i mrtav
ni živ ni mrtav

vrati mi moje pjesmice
gdje ljubio sam te
posljednjim gramom
posuđene škije
a morao sam vratiti dva
jednog za iza uha
a drugog za usta

vrati mi te pjesmice
što prije
gdje sam te ljubio
s nula promila brlje
u preostaloj krvi
jutrom trijezan kao čep
a pjan čim te vidim
vražje lijepu od Boga
kud lice ti je svo u kosi vranoj
a grudi ah te grudi ah te grudi
ah te grudi
da mi je da zaronim
k'o u more
međ' te stijene meke
i prkosne

vrati mi pjesmama
ako znaš
što će me posramiti
mene i pjesmice moje
gdje ljubit ćeš me
preko granica srca
preko tijela objesnog
i sve tamo u nebo
k'o što se ljube ljudi
nesvikli na rađanje
poezije u žitu
kao što tebe ljubljah ja
u pjesmicama svojim

vrati mi moje pjesmice
samo mi ne vraćaj krpice
( i nemoj draga
nemoj da mi Popuješ ).

Duško Babić