U sudaru Zemlje i Sunca,
u suzvučju dura i mola,
u koralu solo dionice,
u krešendu na pola puta do pjesme
tvoje oko ogrija moju tamu.
Život metafora
zamijeni lupanje srca,
rascvjetani miris tijela,
zvuk vremena rijekom što otječe
ranim proljetnim jutrom.
I sve posta trenutak,
i sve zaslijepi svjetlo,
a s prozora čežnju zapjeva
mlada ptica
puna grla.
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: saraivor
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!