Često kad zima ograniči
Miris na kuću
I prigušeno šume vjetrovi
A noć se uvlači i pogled jedva
Razaznaje išta kroz prozor
Snatrim i vidim
Kućicu staru i mali vrt
Ispred ulaza dvije stolice i drveni stol
A na njemu šalice i lončić s kavom
Otežale grane jabuka
S dna dvorišta
Spustila skoro do trave
A uz kuću iz starih lonaca
Raskalašeno bujaju čuperci puzavca
S ponekom  tamnocrvenom  bakinom pelargonijom
Sve miriše na život
Upitam se tada gdje si
Dušo moja
Je li tvoja
Nježnost okopnila
Il kao zaostala ptica
Na studeni drhturi
I više ne znam
Je li java postala san
Ili san od želje
Sreća

saraivor