Što bi rekla kad bi znala

da se je onoga dana kad si se rodila,

srušila brana u Naongu a silna voda je

pokopala sto tisuća

malih žutih života

iz rižinih snova,

da se je istoga dana

u zeleno šumećim šumama

uz debla postavilo tucat ljudi

i zatim palo bez glava,

da je tajpan ugrizao djevojčicu

koja bi pronašla cjepivo

protiv demencije,

da su se negdje daleko

dvije zvijezde susrele, spojile

u bijeli zagrljaj

i razbile se?

Što bi rekla kad bi znala

da se je na dan tvoga rođenja

dogodilo toliko života,

toliko onoga čega se bojiš,

tada si snažno zavrištala

i pohlepno usrkala u sebe

zrak svih zemljana i majčinu

dojku i pažnju velikih ljudi?

*

Da li još i sada razmišljaš o tome

kako prikladno je glumiti

istovremeni orgazam i tražiš

onu čarobnu osjetnu ćeliju

na obzorju događaja?

Je li netko već pritisnuo na nju

pa te je usrkala melasa

singularnosti? Da li još uvijek

svoje odnose njeguješ lažima

i suziš kod nanošenja maskare?

Imaš li još uvijek tijelo boginje

i u njemu katakombu koju je

izrezbarila kireta?  

*

Rekla si, da ćeš imati

sina i kćer.

Konrada i Valeriju, dobro

se još sjećam.

Rekla si da ti se sviđa Rajko

s kovrčavom crnom kosom.

Mislila si da imaš u srcu

smeđi pigment a tvoje su oči

ustvari bilejantarne

i mirisale su na kajsije.

Tvoji bijeli prsti bojali su se mene,

bili su vlažni i lijepili su se

jedan za drugoga,

ali ništa zato

jer te je bakica naučila

Anđele sveti, čuvaru moj

a viski te je dignuo

na 72. sprat.

*

Zatim si mršavjela, mršavjela,

mršavje la la la la

*

A on je gubio kosu i dlake

i pamet i tebe

i zajedno su te tražili iza mrežnice

i u žutoj pjezi

a našli te tek među muhama

razbijene staklenine.

*

Što bi rekla kad bi znala

da se je onoga dana kad si rodila,

srušila brana od snova iz riže?

Da je u šumama

tuce ljudi bez glava?

Da je tajpan ugrizao

dvije zvijezde?

Jure Drljepan (JUR)