PRELUDIJUM

 

 

Umreću,

I neće žaliti za mnom zaboravljene jasike-

Radosno  će šumeti

Nekoj drugoj zaljubljenici u poeziju

U crvene sutone na reci,

Sve će teći kao što je teklo:

Nijedan val moje Drine neće stati

Kad poslednji moj talas smiri oseka,

I dalje  će se mrestiti ribe u virovima

I gačci u vrbacima  će se pariti i pevati

O tri moje smrti:

O mrtvilu  pre nego sam te srela,

O umiranju po rastanku,

I ovoj konačnoj koja je zakasnila:

Trebalo je da umrem pre bola druge smrti,

Bojim se da mu ni konačnost ne može ništa,

Šta ako  kraj života nije i kraj ljubavi?

Bože,

Zar ću umirati za tobom dokle je večnosti

Pod zaboravljenim jasikama

Zaboravljena od tebe

I mojih pesama?

 

Nena Miljanović

nenamiljanovic

mirkopopovic

Poslano:
05. 12. 2014 ob 13:01

Kad iz zapitanosti nad sobom, nad smislom i nad prolaznosti iznikne pjesma ovako nemirna, drhtava, ovijena sudbinskim pitanjima... samo mi preostaje da je čitam, često se divim umijeću pjesničkom... a onda ponovno čitam.

LP,

Mirko

Zastavica

nenamiljanovic

Poslano:
05. 12. 2014 ob 17:20

Hvala Mirko,  prvenstveno za čitanje  a onda i za komentar.

N e n a 

Zastavica

Ana Porenta

urednica

Poslano:
07. 12. 2014 ob 21:44

Smrt kot rešiteljica, krik, ki s stvarnimi pogledi (reka bo tekla, sonce bo zahajalo in trepetlika bo migljala v vetru ...) po eni strani omilijo smrt, po drugi povečajo svetobolje (želja po koncu življenja pred koncem ljubezni) - prepričljiva, tudi zaradi zgradbe in jezikovnih sredstev, čestitke,

Ana

Zastavica

Komentiranje je zaprto!

Podčrtanka

nenamiljanovic
Napisal/a: nenamiljanovic

Pesmi

  • 05. 12. 2014 ob 10:40
  • Prebrano 916 krat

Uredniško pregledano.

Ocenjevanje je zaključeno!

  • Število doseženih točk: 304.9
  • Število ocen: 9

Zastavica