Moje virtualne pesniške zbirke

"Ja, stvarna."

Zbirka tiskana u suizdavaštvu ARTE GRUPE Beograd i Hrvatskog književnog društva 2012g.

Reč urednika.
Emilija se usudila da obelodani pesnički sročenu
ispovest o ljudskoj nesavršenosti koja se, i pre pronalaska
ogledala, dok smo odraze tražili na vodi,
očitovala u činjenici da vazda težimo da nas dožive
– savršenim. A upravo tome težeći, posrćemo u
nesavršenost. Emilija nudi ozdravljenje kroz iskreno
otkrivanje sopstvenih grešaka i kroz ljubav. Ljubav
od koje, takođe, ne treba očekivati – savršenost.
Emilija se usudila da, oberučke prihvatajući teret
stvarnosti, potpiše poetski sročenu izjavu o kolektivnom
kukavičluku. Prepoznajući ljudski feler pokazala
je istančanu hrabrost.
Otuda imam posebno zadovoljstvo da u ime Umetničkog
ateljea ARTE izrazim zadovoljstvo što je raskošna
pesnikinja poput Emilije odabrala da tetoši
upravo našu nesavršenost čineći nas suizdavačima
njene zbirke „Ja, stvarna.”.
Gordana Vlajić

"Kad provale riječi"

Zbirka " Kad provale riječi" tiskana 2011g

Drugo izdanje zbirke 2012g

Odlomak recenzije:

Emilija Mijatović je odlučila da, konačno uđe u ispovjedaonicu
književnosti! Ona je, poput vulkana koji je tišinu
svoje glasnosti, poslije dugotrajnog ćutanja, bez posebne
najave, iz svog užarenog poetskog jezgra, koje se nataloženo,
pritajilu u njenoj spisateljskoj utrobi, odlučila da
„ provalom riječi“ svjedoči, razlije se toplinom kazivanja o
nikad dovoljno iskazanoj i vječnoj temi o postanku i postojanju,
šireći svoje „jezike“ kroz različitosti, podsjećajući
nas, istovremeno, na već poodavno „zagubljeni“ obrazac
o bezgraničnosti i neuništivosti ljubavne niti što svojom
vezivnom vrpcom hrani i sami smisao postojanja.
Iako se, naime radi, o njenom prvom rukopisu, sasvim je
vidljivo da su joj pjesme „ispečene“, i da su se žarile na
ognjištu, iz kojeg su se morale pojaviti i u tragovima
„izroniti“ iz dubine jezgra na duhovnu pozornicu, kao
kazalište kazivanja.

................

I bi Riječ. Čovjek je nosi u sebi! Čuva je - sve dok jednom
ne „provali“ iz njega! Ipak, nema se kuda, nebo je visoko,
a zemlja je tvrda – nego čuvati i prenosit vjeru Riječi. I
sama Riječ će nas u tome potsticati.....

Vojin Trivunović, književnik