Neobjašnjivo je
da vrhunski
profesionalni glazbenik
recimo kontrabasist
u nekom orkestru
vježba fanatično
po deset sati dnevno
svoj ljubljeni instrument
te da kao takav
nađe vremena
da vodi ljubav
sa ženom
u čijoj kosi
od mirisa samog
bi mogao umrijeti
pod paklenim abažurom
magične mjesečine
nakon čega ova
odlazi u nepoznato
da mu tamo rodi sina
i nauči ga hodati
govoriti sve jezike svijeta
i sanjati
dječaštvo kao bajku
a da ga je nemoguće
istovremeno
takovog nevinog
s ogromnim očima
ugurati u partituru
opere
o prolazećem životu.

Duško Babić