nije ni važno
da li su
šume mladog bagrema
procvetale
da li je kiša
sprala sivilo grada
u neko
obično popodne
ili veče
vrtlozi su samo
komešanje boja
u glavi
idem lagano
sanjajuči stihove
za njenu melodiju
noć me ne budi
pušta me
da se opijam
mišlju o njoj
da razmišljam
šta ujutru
da kažem pticama
šta mogu
kad osećam
njihov dolazak
šta mogu
kad ne dam
zapadnom vetru
da me promeni
šta mogu
kad ludujem
dok zorom
zvezde ne izblede
i šta mogu
kad je volim
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Milen Šelmić
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!