Vrati mi zjenice bezvidne
Zatočene u tvojim viđenjima
Vrati mi mekoću prstima
Upijenu u nebrojnim dodirivanjima
Vrati mi misao začetu
Začahurenu u tvojim stremljenjima
Vrati mi ljudskost u postojanju
Bez očiju, dodira i mišljenja
Kreatura sam a nemam ni imena
Nešto sam sporedno u trajanjima
Mehanika čista bez osjećaja
Odbrojavanja dana u trošenjima
Vrati mi putanju u kretnjama
Stopa mi zastala izgubljena
Vrati mi tren gdje ja sam samo ja
Ne produžetak tvoga postojanja
Život mi spusti na dlanove
Moj je, pa neka tu i počine
S nadom da će se prepoznati
Kao moje nutrine ispunjenje
Pa neka započne života odbrojavanje
Ako sutra još imam pred sobom
Vrati mi dah
Zaboravljen u tvojim disanjima...
Riječ u dijalektu POČINE - ODMORI
Ono što čitam par puta uzastopno poziva me nečim dobrim, itekako vrijednim pažnje !
LP,
Mirko
Hvala Branka, hvala Mirko na čitanju, osjećanju i komentaru.
Lp
Živeti bez života, disati bez udisaja...pokupiti ono što je preostalo i nastaviti ma koliko trajalo...hrabro! Bravo!
lp
Hvala vam Biljana
Lp
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Emilija Mijatovic
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!