Prigrliću noćas jednu tihu čežnju
Što me dugo mori i venama struji,
Zagrliću zvezde, otpevati pesmu,
Nek u mirnoj noći, zatutnji, zabruji.
Poleteću nekud, raširiću krila,
Kraj nebeskog svoda naći svoju luku,
Prihvatiću noćas u nemiru svome
Jednu divnu, toplu, meni dragu ruku.
Pa nek se prolama, neka huči, lomi,
Sva priroda silna u svojoj jačini,
U vrtlogu nekom, kanonadi zvuka,
Zaigraću bosa, ja na mesečini.
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Biljana Gavrilović
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!