ne boj se 
neću ti uzeti crijep sa krova
ta, ionako je trošan
memljivost miriše
dok vjetar donosi nemir
ispod uzdignutih 
šešira prošlosti
pomiješana iluzija sreće
utopljena u alkohol
krik žene
plač djeteta
kuhnja ne miriše na pogaču
ne pjeni se mlijeko 
ne pucketa oganj
hladno je
iza orošenih prozora
nevještom rukom nacrtan osmijeh
pozdravlja prolaznike
možda je ipak sreća
na trenutak zalutala
u hladnoću doma

Ljubica Ribić