MANIFEST DEKADENCIJE
Pristajali smo biti
ono što nismo
po duši svojoj od pjesme
olovom za gležanj
uhvaćeni
tuđijeh sanja
oblačili smo zamišljeno lice
i kožu tvrdu
a srce je htjelo drugamo
preko mrtvih brijegova
kućiti suzu u oko
jer mi vojskovođe ne upoznasmo
nit' ratnike razderane ranama
iz bitaka slavno izgubljenih
od silne tišine
od taštine
pustite nas iz ovih barutana
i bara
da puzimo nebom
da vas ljubimo
onim što jesmo
- pjesmom.
Tako dobro, kratko i snažno! Može štošta ne biti sigurno, ali ova je pjesma čista desetka. Pa zar onda mogu a da još i ČESTITKE (!!!) ne dodam...
Srdačno,
Mirko,
( iz Sarajeva)
Hvala majstor Mirko, od srca !
lp s Vira,
Duško
Poslednji stihovi mi stvaraju blagu jezu.. Bravo, maestro!!
Hvala Milen, znače tvoje riječi.
Pjesnički pozdrav s mora,
Duško
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Duško Babić
- 09. 09. 2014 ob 14:03
- Prebrano 756 krat
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!
- Število doseženih točk: 422.8
- Število ocen: 17