Ludilo bezumlja riga vatru emocija,

plavičasto nebo boji prozore,

rešetke uma zijevaju

i sve je bijelo

u slomljenom pogledu.

PRAZNINA

Strašna praznina u zavezanoj košulji

šeta teškim koracima između.

A tamo u uglu, grizuč sebe živi čovjek.

Nepomičan otvara  prozor i leti

čvrsto zatvorenog pogleda.

Miris mokrače ulazi u pore

guši i ono malo želje za zagrljajem.

Primaknuti stolicu blijedosti zavezanog.

Šutnjom kriknuti osudu.

POBJEĆI

Tamo daleko...

van vremena...

van osuda...

van sada.

...

inspirirano filmom ''Let iznad kukavičjeg gnijezda''