
Naš je svijet
najljepši sarkazam
koji je netko
sa profinjenim smislom
za samoironiziranje
i pedanteriju
uspio stvoriti
imam dojam
da mi se smije u lice
da je životniji od svake
pa i najokrutnije smrti
postavljen kao enigma
premetaljka
gdje rješenje
nikad nije isto
k'o što ni mi
nikad isti nismo
čak i da znamo
sve o njemu
ne bismo
u jednom vijeku
saznali dovoljno
o sebi
ili o puževoj kućici
i njegovom osjećaju
za orijentaciju
kad krene neustrašivo
ka jedinoj zvijezdi
od koje je nastao
savršen dok ka njoj
lako gamiže...
Tako kot polž drsi po tekočem traku svoje sline,
tudi sam počasi in zanesljivo drsim po trasi DNK-a,
narava, vesolje, vse je v piko dovršeno,
le jaz se spotikam...
I spoticanje je hod :)
Hvala Svit !
lp, Duško
Duško, veš, da se tudi meni velikokrat zazdi, da je svet, kakršen je, in mi, kakršni smo, kaotično smešen. Všeč mi je ta polžja hišica, ki ponazarja zapletenost in zaprtost vase, ki pa nikakor ne vodi k samospoznanju ... kvečjemu k vse večjemu čudenju in nerazumevanju svoje notranjosti. Čestitke,
Ana
Duško, tale tvoja pesem je pa tak cukerček, simpatična, navihana in preprosto tako lepo zavita po fibonačiju, pa še med zvezde leti, da mi je sedaj lepo ko jo spet berem;
Čestitke... super!!!
(:-D
Komentiranje je zaprto!

![]()
Napisal/a: Duško Babić
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!