VEŽITE SE, POLIJEĆEMO

Put u Kozmos
započinje poljupcem
žene astronautu
na vratima kuće
i riječima:
vrati se brzo
i donesi mi dragi, kamen
kao cvijet
isklesan tvrdom rukom neba
što ga nitko
u susjedstvu našeg svijeta
nema

 

Nakon što mu priveže
sretni šal oko vrata
obilježen mirisom
njene kose
ovaj se zaputi
na lansirnu rampu
stavi skafander na glavu
uđe u letjelicu
osjeti kako mu se mijenja
doživljaj vremena
silom potiska koji ga uzdiže
od Zemlje
te se nađe izgubljen
tamo gdje i ja

 

u šumi zvijezda

 

u iskonskom srcu
u srcu Boga.

Duško Babić

Ana Porenta

urednica

Poslano:
05. 08. 2014 ob 22:53
Spremenjeno:
05. 08. 2014 ob 22:59

Kakšno lepo slovo astronavta, ko se z domačega praga napoti v vesolje ... vsi odhajamo in se poslavljamo in ob tem čutimo posebno povezanost - je to prvobitnost in bog v nas? Pesem, ki ji šegavost dodaja resnot, čestitke,

Ana


Zastavica

Duško Babić

Poslano:
05. 08. 2014 ob 22:59

Hvala draga Ana, na krasnom komentaru !

lp s mora,

Duško

Zastavica

Marko Skok - Mezopotamsky

Poslano:
07. 08. 2014 ob 05:33
Spremenjeno:
26. 08. 2014 ob 05:39

Zastavica

Komentiranje je zaprto!

Podčrtanka

Duško Babić
Napisal/a: Duško Babić

Pesmi

  • 04. 08. 2014 ob 01:29
  • Prebrano 689 krat

Uredniško pregledano.

Ocenjevanje je zaključeno!

  • Število doseženih točk: 596.9
  • Število ocen: 16

Zastavica