Put u Kozmos
započinje poljupcem
žene astronautu
na vratima kuće
i riječima:
vrati se brzo
i donesi mi dragi, kamen
kao cvijet
isklesan tvrdom rukom neba
što ga nitko
u susjedstvu našeg svijeta
nema
Nakon što mu priveže
sretni šal oko vrata
obilježen mirisom
njene kose
ovaj se zaputi
na lansirnu rampu
stavi skafander na glavu
uđe u letjelicu
osjeti kako mu se mijenja
doživljaj vremena
silom potiska koji ga uzdiže
od Zemlje
te se nađe izgubljen
tamo gdje i ja
u šumi zvijezda
u iskonskom srcu
u srcu Boga.
urednica
Poslano:
05. 08. 2014 ob 22:53
Spremenjeno:
05. 08. 2014 ob 22:59
Kakšno lepo slovo astronavta, ko se z domačega praga napoti v vesolje ... vsi odhajamo in se poslavljamo in ob tem čutimo posebno povezanost - je to prvobitnost in bog v nas? Pesem, ki ji šegavost dodaja resnot, čestitke,
Ana
Hvala draga Ana, na krasnom komentaru !
lp s mora,
Duško
Poslano:
07. 08. 2014 ob 05:33
Spremenjeno:
26. 08. 2014 ob 05:39
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Duško Babić
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!