
Jesen: Ako bi jednom začitao jedan list drveta, ako bi jednom otkrio ko ih je pisao, utišao bi se. (Lajoš Kesegi)
list je čudan, dugo
slutim u velikoj ljutnji
koju ne ume da razume
Azael
ni đavo ni anđel: on voli
u ćutnji
proleća kada pupi i zeleni.
kada se vrti i treperi tražeći pravu
osu. na grani dok prede
kao mačak zbog predanja
neba i zaveta koga dobi
od jedne ptice
na njenom klinastom
rukopisu, presavijen tabak.
leta
prođu nekažnjena, obremenjena
žutom. pa mu kažu da se spremi
da pada sa visine.
vrtoglavice
tajne, zlatni presek zanata
jeseni. onda zimi,
ispod inja i leda prespava noći,
da ćuteći postane
mlada trava
Napomena:
Azael – Po rabinskim legendama, jedan od prvih anđela srdžbe. Bio je vezan lancima dok je čekao na Strašni sud.
(sa adrese http://paganizam.fr.yuku.com/)
Življenski krog drevesnega lista, vendar veliko več: popisanega lista / človeka, ki to opazuje / razmišlja, njegove zgodovine in sožitja / smisla obstoja in razkroja ... uvodni citat daje pesmi posebno atmosfero, v kateri mrgoli interpretacij. Čestitke,
Ana
Slažem se, Ana - Kesegijeve misli daju prostor da se o čoveku i životu, uopšte, kroz stih ali i na minimalistički način (kome sam sklona - malo je reći: obožavam ga!) nešto kaže ili pokuša bar...Ovih se dana stalno vraćam na pojedine Kesegijeve misli koji su pravi dragulji. Inspirativni su...Možda "ispadne" neki veći ciklus, ne znam. Za sada sam ove tri poslednje pesme postavila na portal i raduje me to, da su našle put do čitalaca.
Hvala za izuzetan komentar, podčrtanke i pažnju!
lp, Jagoda
Komentiranje je zaprto!

![]()
Napisal/a: jagodanikacevic
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!