
Osvanut će i taj dan
bez neba iznad nas
ptice će pasti na zemlju
i moja duša s njima
što je letjeti htjela
u susret tvojoj
ljubljena
Iz katedrala
nahrupit će vjernici na trgove
tražeći ostatke
samopogubljenog svoda
gledajuć' nijemo u prazninu
bezbojnog oka
u skelet svijeta
od kostiju mrtvih zvijezda
Hoćeš li se tada
u pustoj crkvi
bez čovjeka
dati meni jedina
kad nebo postane
i u riječi
tek tiha uspomena?
Tko ne bi rekao: "Da"! Prekrasno. Čestitam.
lp Ida Oz
Odlično, a kako bi drgčije :)
Jedna obična, svakonevna pohvala je malo. Dodao bih, kao uostalom i za svaku Tvoju pjesmu: SVAKA ČAST!
lp,
m i r k o
Umislit ću da sam pjesnik ako me budete previše hvalili ;)
Uzvraćam komplimentima dragi prijatelji !
Duško
Komentiranje je zaprto!
![]()
Napisal/a: Duško Babić
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!