Utihnem li ti noćas
bez svijeća i trona
kao svaki prosjak
na rubu stola
ne tuguj
ne robuj suzi
il' gnjevu
gnijezdo sam gradio ispod krova
ispod obrva
od borova, tlapnje
i korova snova
vezao ga mirtom
da ti kućom bude mira
odmora i slave
kad krenu stradanja
poplave
nevjernici kad navale
omraze i bijes
ili ti mjesečevom poštom
stigne loša vijest
ti se samo zatvori u mene
smjesti se
ugnijezdi dušu
osjetit ćeš moje usne
gdje na tvom vratu cvjetaju
iz praha
u svilenu ružu...

Duško Babić