Neka je svijeta
do svijeta jednoga
neka ih je više
i od bezbroja
gdje vode ima
i praha ugljena
djeca da otvore oči
živuć svoje bajke
neka je svijeta
velikoga
izvan ovoga
tvog i moga
da se broji
u nedogleđe
kad raširiš ruke
malo da ti je
i ovo sunce
neka ih je
na stotine
stotine sunca dalekih
za prsten

što budi

iskre žar
i kad te nigdje nema
ja bih te pronašao
u toplom žiću
po zvijezdi krasnoj
koju sjaš
u jeziku.

Duško Babić