
Gdje si,
Ti što se otimaš
Zagrljaju Smisla
I sveg' dobroga
Što u duši klečeći
Pjeva himnu Iskona?
Gdje si,
Ti što se kriješ
Od zgrušanog jecaja
I crvenila,
Rasutog po rovovima svijesti
Starih mladića
I mladih udovica?
Gdje si,
Ti, što polomljenim prstima
Slikaš na nebu
Od baruta nevidljiv plač,
Ti, što u jamama pjevaš uspavanku
Lobanjama vječne mladosti?
Gdje si,
Da probudiš Svjetlost,
Razume čovječji?
odlično zvanje razuma kroz pitanja...bravo Sandra
Komentiranje je zaprto!
![]()
Napisal/a: Sandra Džananović
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!