Nismo Kafkini revolucionari,

al' ipak ne prihvaćamo osjećaj

sigurnosti u okovima.

Ustajemo s iglama u venama

kupujući slobodu mjesečara.

S plesom tame u nogama

zatvorenim očima,

ulazimo u mjesečev bivak

ispunjen nemirnim bludnjama.

Skinuli ste nam kožu

i rebra zamijenili za strune,

jednog jedinog zvuka

zvuka-nemoći.

Slušajući Tristanov akord

koji neumorno ponavljate

na mjesečev srp vješamo diplome

sa strahom hodajuć po 

rubovima budućnosti.

branka