U prvi sumrak
boje izblede,
naizgled nestanu,
sklone se.
A neko ih nosi
svuda sa sobom,
kud god da krene,
boje ga prate,
sa njim putuju,
sa njim druguju,
sa njim neprebrojne
note ispisuju.
Lako je suncu
da svojom svetlošću
pokaže spektar
i raširi ga
u nepreglednu lepezu.
Mnogo je teže
obojiti snove
sitnim, bisernim kapima
videti boje u prvi sumrak,
kada naizgled nestaju,
izblede,
sklanjaju se.
Tada se postavlja
pitanje uma,
i pitanje mašte.
Jer, sunce sve boje
drži u samo
jednom spektru,
spektru bele svetlosti,
a onaj ko ume
da vidi i prepozna,
on je gospodar boja,
za njega je svaki spektar
otvaranje novog sveta.
I posle sumraka,
kada nastane potpuna tama,
i kad se ništa i nigde ne vidi,
za njega kiša pada
u svim bojama.
Poslano:
02. 05. 2014 ob 23:33
Spremenjeno:
03. 05. 2014 ob 15:15
Poema koja dokazuje da ljudskoj mašti i kreativnosti nema kraja.
Čestitam !
Duško
Poslano:
02. 05. 2014 ob 23:39
Spremenjeno:
02. 05. 2014 ob 23:45
Hvala, pesniče i prijatelju!
M.
Poslano:
03. 05. 2014 ob 00:30
Spremenjeno:
03. 05. 2014 ob 00:31
Na Duškov komentar dodam še optimizem :)
Milen, čestitam!
Hvala veliko, Okto!!
Poslano:
03. 05. 2014 ob 11:51
Spremenjeno:
04. 05. 2014 ob 10:41
Volim pjesme u kojima, uz maštovite boje, ima i puno istine :-)), krasno!
Poslano:
03. 05. 2014 ob 14:14
Spremenjeno:
04. 05. 2014 ob 10:41
Kadar Milen še tako oklešči leksiko, iz njegove pesmi vedno izstopi čudovit pesniški um.
Lep pozdrav, Milen.
Andrejka
Devojke, divne ste! Voliim kada neko ume da čita, a vi to umete, svakako!!
urednica
Poslano:
04. 05. 2014 ob 08:57
Spremenjeno:
04. 05. 2014 ob 10:41
Optimistična pesem o tem, kako si tisti z domišljijo (pogumom, voljo) barvajo življenje - ne le v spektru bele svetlobe, tudi v mraku in dežju ... Pesem s sporočilom, ki povezuje in hrabri. Čestitke,
Ana
Hvala, Ana, na čitanju, i ovakvom komentaru.
Lep pozdrav iz sivkastog Novog Sada, koga pokušavamo da obojimo Poezijom.
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Milen Šelmić
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!