Litice imaju
ivice
i nebu negdje
rub se krije
oštar je to
a nevidljiv nož
propara ti oko
u suzu-dvje
bez grmljavine
jer tijelo je tvoje
tek tiha munja
sjevne pa nestane
nariše konture
budućega
za tvog druga
da ne posrne i on
u ponor od latica
u miris
proljetnog cvijeća.
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Duško Babić
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!