
Manuet plešemo sami
u ludilu vičemo živeo kralj
starim cipelama gađamo ljubav
muškarci kroz plač pjevaju visoki c
djeca grizu nokte
grabeći prste roditeljima
lutamo po vlastitom groblju
s uvelim cvijećem u rukama
pitajući se što sa grudima
slušajte
u grudima cvijeće najljepše miriše
onaj što nas odozgo gleda
slijep na jedno oko
grli svog sina
i plaču
probuđeni na zemlji skupljaju suze
i ne znaju što sa njima
neko se sjeti i zagrli svoju dušu
Hvala Talitha <3
Pjesma što se fino usidri u pristaništu čitaoca, lijepa!
Imaš malu greškicu u trećem redu: gađamo ljubav.
I mali prijedlog: ovaj što od gore gleda na nas - čini mi se da malo zapinje pri čitanju, možda bi razmislila da taj dio promijeniš u: onaj što nas odozgo gleda??
Lp, breza
Draga Breza hvala za komentar i lektorstvo. Da , u pravu si malo ću još razmisliti i promijeniti.
Lp
Pesem, ki povleče bralca z vsebino, ritmom ter sporočilom. Všeč mi je zaključek pesmi, odpre novo dimenzijo. Čestitke,
Ana
Hvala Ana, vesela sem za podčrtanko.
lepe praznike
Komentiranje je zaprto!

![]()
Napisal/a: branka
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!