Pokrij me smogom
Rascijepljenih godina,
Da prespavam i ovu jesen
U kojoj kiše halapljivo proždiru
Lišće na samrti
I potoci uviru u trulu tišinu,
Obuci me u mahovinu
Što je nikla u borama čela
Da ne osjetim grubost prstiju sjeverca,
Ni mraz što se nastanio
U vlasištu brežuljka Venere,
Samo mi oči ostavi gole
Da u njima brojim godove breze
Koju je posjekla
Naša nemjerljiva daljina.
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Sandra Džananović
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!