mogu ja cilju kažem
i veslam kroz trstike iz kojih
izlijeću plave ptice

riječi s vesla kaplju: kojem cilju?
ali on hoće u svoje vrtove
bez riječi motri mrtve njive

u trenu bliska i opipljiva
i očevina i velika zvijezda
nad pelješcom
usamljena
nad čelom
po kojem me ispisuje:
vidimo se oče u jednom
novom orisu svijeta

dok miris vrijeska ne izdahne
promičem sobom
kupatilom
jutarnjim žamorom

možda bih sada samo pogledao
onu zvijezdu nad pelješcom
(dok šumi takt
i teče)
i možda idem cilju
ali se prikradam
da se tišina
ne raspline

mirkopopovic