O A

Veliko slovo A
gledaj kao raširene ljestve
po kojima se penjemo
ka prvoj zvijezdi
ka vrhuncu ljubavi
što otamo svijetli

 

kao dvije knjige
naslonjene rubom čela
da se odmore
od teških misli u njima
a drži ih vjera
da će rukom jednom
zauvijek spojene biti

 

kao piramidu
što se dugo klati
da bi se srušila
u pijesak

 

u metaforu tišine

Duško Babić

Komentiranje je zaprto!

Duško Babić
Napisal/a: Duško Babić

Pesmi

  • 23. 12. 2013 ob 05:38
  • Prebrano 828 krat

Uredniško pregledano.

Ocenjevanje je zaključeno!

  • Število doseženih točk: 365.75

Zastavica

Imate vsaj eno nujno obvestilo! Želite pregledati obvestila?
Ste prepričani, da želite zapusti stran? Vse spremembe bodo zavržene!