Kako sonetiti sadržaj cijeli

nečega što žalost u šapatu njiše?

Da li prodirati u beskraj bijeli,

kada dobro znaš da već sivoćom diše?

Združuješ li baš sve boje u bjelinu,

u kojoj, kažu, da su vječno prisutne?

Da li i trenutku oduzmeš oštrinu

kad sklopiš oči, dal' su more odsutne?

Žute ne vidiš, jer modrina joj krade

nijanse svjetlosti, vuče na zelenu.

Čim se okreneš oboji se u crvenu...

Pjesma je koju sadiš u grude mlade.

Još je toplo riđa, a ti si smiren, tih,

jer mirna bjelina šapuće novi stih.

Jure Drljepan (JUR)