U carstvu magle
ima neke magije
kad se spuste onako guste
kao suze mliječne
bolnim prsima gonjene
da pritišću i gnječe
polja, kuće i drveće
zastiru zore prostirkom
svoje prozirne odore
a tek tu i tamo
promalja svijetlo blijedo
kud se stazama probija
stranac što ga sila tjera
putem iz daleka da luta
ne videć jasno svijeta
on hoće tu granicu prijeć'
od oka do snova
i majčinih skuta
gdje je osmijeh svoj
ostavio bezazlen
da se sa Suncem smije
kad podigne halju vlažnu
kao pahulju
od mliječnih suza
sa Zemaljskih dana
u ranjenim prsima.

Duško Babić