BETULA NIGRA

Betula Nigra ima misao
predosećaj žilica,
plešemo smrtni valcer ljubavi
i odraz čvorova
u kome vise dronjci smrvljene strasti
- to je sve što je u tebi za nju ostalo.

 

(Jablane Matadore, ne ljubi se korom
samo.)

 

Betula Nigra ima groznicu
spaljenih snova
jezu
ne uvija se u tvoje krošnje više
ponor je tamo i eho
suvišna je.

 

(Matadore, pazi na pepeo
obriši mač.)

 


Presadila se onom Brestu
ispuniće je ljubavnim mlekom
sedefnim semenkama
taknuće joj bilo
u uzvišenoj večnoj nežnosti
u koracima prvih taktova
novostvorenog sveta
oni
pod rebrima
ritam bubnjeva pruža
znojne kapi hlorofila
dok izbijaju iz virova u nepresušnom
oni
Betula Nigra Brest Betula Nigra Brest

 

godovi se množe
i kore im se boraju
a on je sve dublje i dublje ljubi
postaju zimzeleni
u neprekidnom
Betula Nigra Brest Betula Nigra Brest
ne ljube se korom
samo

 

 


(Matadore, pazi na iverje.
Gozba je za te u mladim voćnjacima.)

 

 

Jelena Stojković Mirić

Jelena Stojkovic Miric

Ana Porenta

urednica

Poslano:
07. 12. 2013 ob 11:59

Pesem beremo lahko kot prispodobo odnosa ženske in moškega - lirične ženske duše in matadorsko bojevniške moške - ki se lahko dotikata le skorij, telesa, ran ... in po drugi strani dveh liričnih duš, ki se tako prepleteta, da kljub listavosti ne odvžeta zelenja tudi pozimi. Skratka, klasična zgodba privlačnosti nasprotnih in prepletenosti sorodnih duš, povedana metaforično. Čestitke,

Ana

Zastavica

Komentiranje je zaprto!

Podčrtanka

Jelena Stojkovic Miric
Napisal/a: Jelena Stojkovic Miric

Pesmi

  • 04. 12. 2013 ob 21:53
  • Prebrano 851 krat

Uredniško pregledano.

Ocenjevanje je zaključeno!

  • Število doseženih točk: 245.2
  • Število ocen: 6

Zastavica