Samo time

da se izjutra okreneš na bok,

pokreneš kuglu svijeta na njenim ležajevima.

Samo otvoriš vjeđe

i rublje je već obješeno.

Stopalo spustiš na pod

i već podupireš pet uglova kuće.

Dok svlačiš spavačicu,

u svim prostorima rukavom obrišeš prašinu

i po svim kutovima opajaš paučinu.

Sagneš se k papučama

i kao čarolijom stvoreni zamirišu

slastan doručak, kraljevski ručak i božanska večera.

Tvoji uvijek hitri, neumorni koraci

za sobom ostavljaju bangladeš

postrojen u elitnu švicarsku gardu.

Otvoriš vodu da se umiješ

i već se sjaje pod, štednjak, police i stakla. 

Kad sjedneš za stol,

pod tvojom zadnjicom je

sva odjeća na crtu ispeglana.

Čim otvoriš jutarnje novosti,

djeca već znaju čitati i pisati.

Kad otvoriš prozore da provjetriš,

vjetar donese u kuću

urod plodova s vrta, polja i voćnjaka

i sve što piše na listiću za nabavku.

U međuvremenu još odeš, svaki dan malo,

za pola dana na posao,

u bolovima rodiš poneko dijete

da bi čovjek uopće još mogao postojati,

hraniš gladne kljunčiće,

griješ hladno ognjište,

ostvaruješ mitove i bajke

a na nebo lijepiš sunce, zvijezde i dugu.

Onako usput, kad uspiješ,

a uspijevaš uvijek,

crvenilom svoga srca

bojiš prazne prostorčiće životnih bojanki,

posebnim štipaljkama

pripinješ kutiće usnica na vrhove ušiju,

drobiš se ribama i pticama želja i očekivanja,

krpaš poderane čarape vječnih traženja,

puniš vakuume u svemiru,

a u svome naručju nosiš

nikada premalen lonac Marice Krajcarice.

Tako jednostavno se čini

da ti ponekad kažem:

"Ti bi morala biti balerina."

I toliko puta Ti nitko nije rekao ni hvala.

Ali znaš,

ako si Majka,

pred Djecom, Zemljom i Nebom

ne možeš ništa sakriti.

Jure Drljepan (JUR)