Znao sam čovjeka
koji je volio čekati u redovima
za bilo što
kruh, kino-ulaznice
odlazio je plaćati račune
u poštanske urede
kad bi bile najveće gužve
njemu su se oči širile od sreće
dok su drugi gunđali
psovali sve živo i mrtvo
on je strpljivo čekao svoj red
uzbuđen i nasmiješen
u koloni mrgodnih lica
njegovo je blistalo
s godinama apetit mu je narastao
čuvši da su u Rusiji
ogromni redovi
pred Lenjinovim mauzolejom
štedio je vrijedno
za kartu Zagreb-Moskva
možeš li zamisliti tu ekstazu
čekanja u redovima
u zgradi aerodroma
provjere i pretrese
a njemu je srce raslo
kad je došao pred mauzolej
vidjevši kilometarsku zmiju
kako se proteže
po Crvenom trgu
ljudi ludih od želje
da gledaju preparirano čeljade
srce ga od miline izdade
pa je morao čekati i mrtav redove
dok ga u vlastitu grobnicu
(na koju je godinama čekao red)
onakvoga ne zakopaše.

Duško Babić