
zmije su nesrećne balerine
koje se vraćaju da skupe zapamćene
senke svojih nogu
i moja starost stavljena medju tvoje ruke
dolazi kući kao srećno dete prosle cirkuske predstave
u svemu otišlo daleko od one stvarnosti
kojoj na kraju krajeva pripada
nevidljiva dijagonala od tvojih do mojih usana
kojom se sačitava kosmos
Koliko diagonal nas povezuje ... pesem ,vredna branja.
A
Hvala Andrejka.
.mnogo dijagonala i svega nekoliko preseka...
Pesem, ob kateri bralec pomisli na zares pomembne reči v življenju, ki sestavljajo posameznikov mikrokozmos. Vase pa me je že posrkala s prispodobo kač - balerin, ki zbirajo spomine na sence svojih nog. Čestitke,
Ana
Kakvo iznenađenje i radost Vaše čitanje i izbor!
Zahvaljujem.
S
Komentiranje je zaprto!

![]()
Napisal/a: Katarina Kiković Jović (Sarita)
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!