Između prvog
i sljedećeg odbrojavanja
pokušavam uobličiti
po naslućenim tragovima
sveto i svijetlo

ukoričiti
u normalno stanje
sve lomove i rasula
svako uganuće
vremenski zaokružiti
i ne nazivati poraz
pravim imenom

jer manje boli
(svaki gubitak
je razvezani čvor
na marami uspomena)

u leglu od zaborava istina

ludost je sasvim
potrošiti vrijeme
za cvrkutava  ponavljanja
i uplitati snopove zraka
u već razloženu svjetlost
gdje se dugom smatra sve
što nema lice i naličje
omeđenih kvadrata
uprizorene šahovske ploče

 tamo gdje nebo kruni se
i sve uglavnom ističe
odbrojanim padovima

Danja Đokić