Kuda su ove pjesme krenule
kao pomilovanje
čovjeku što se moli u svojoj ćeliji
za jedan dan tijela bez boli
s indicijama u dlanu
da će iza njega ostati ništavilo
dvije duplje
kao inicijali izvezeni krasopisom
po rubovima inkunabule
preštampavanje
na jeziku praštanja
ratovi su tamo
samo mir sa negativnim predznakom
a za ljubav nema znakova
ostavlja se prazno mjesto
razmak među redovima
da ga ispune sami monasi
ti i ja
red samotnika
zavjetovanih šutnjom
o sebi.

Duško Babić