RAVNODUŠJE

U grlu uvijek ostaje
nešto antimaterije
kolonade stisnutih zuba
i škripući led
pod nogama
i noževima

 

Zasjeći je najteže
tamo gdje si najtanji
u vrat otežao
od nakupljenog zlata
koje nikome ne treba
u svijetu
gdje svi smo
jednako gluhi
i jednako sami

 

Naši neprijatelji
postali su pametniji:
uzimaju naša lica
i pjevaju sirotinji
zvonkim glasom
in vitro
ravno u ravnodušnu smrt:

 

"Ako platiš kotizaciju
od 6 (šest) eura
i ti dušo ojađena
postati možeš
pjesnikom!"

Duško Babić

Komentiranje je zaprto!

Duško Babić
Napisal/a: Duško Babić

Pesmi

  • 14. 09. 2013 ob 17:10
  • Prebrano 726 krat

Uredniško pregledano.

Ocenjevanje je zaključeno!

  • Število doseženih točk: 166.1
  • Število ocen: 5

Zastavica