U grlu uvijek ostaje
nešto antimaterije
kolonade stisnutih zuba
i škripući led
pod nogama
i noževima
Zasjeći je najteže
tamo gdje si najtanji
u vrat otežao
od nakupljenog zlata
koje nikome ne treba
u svijetu
gdje svi smo
jednako gluhi
i jednako sami
Naši neprijatelji
postali su pametniji:
uzimaju naša lica
i pjevaju sirotinji
zvonkim glasom
in vitro
ravno u ravnodušnu smrt:
"Ako platiš kotizaciju
od 6 (šest) eura
i ti dušo ojađena
postati možeš
pjesnikom!"
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Duško Babić
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!