postavio si zid
zid si postavio
kojega ne mogu preskočiti
zid koji se uvlači u mene
guši me čuješ li
zid si mi prislonio na grudi
jer sam ti rekla da si nevažan
(u svakoj zaboravljenoj kapi
nebeskih zamućenja)
i mrzim sve tvoje pasjaluke
paranojom izgrađene
kameni, zid si
zid si mi postavio
ispred očiju i ne mogu
ni sunca ni mjeseca
ni nebeskih ptica
ne mogu više vidjeti
i ništa unutar sebe
samo osluškujem
vodopad tuge
sam
u padu
mrakom suzi se
(dok me obilježava
stopalom
šutom i šutnjom)
(p)omjera onaj
zid zidom da zazida
Pesem, ki s svojimi repeticijami in ritmom kotali težke razdiralne kamne skozi svet p. s. v svet bralca. Okamenjenost, ki po vsakem branju narašča. Čestitke,
Ana
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Danja Đokić
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!