Kuda vodi ta staza
iz tvog srca ispuzala ?

Niz nozdrve vranca silazi magla.

Zamrzle suze umorne gitare
kotrljaju se niz prašnjavo srce
prašnjav put.

Od sunca ne traži pravice.

Glasonoše se ne gube u
neizbrojivim nebesima
u kaljužastim parkovima.

Dragu tvoju imali su svi pajaci
svi dreseri sa patrljcima šaka
svi što će se svaku noć iznova
sjuriti u škrge mreže i pritom smijati.

U cvijet tvoj pun nagriženih latica
položili su besplodno sunce.

Pjevaj !

Tko ti je kriv što ljubiš ceste
umjesto da zašiješ usne za stegna
na kojima će jahati tvoja
umiljata djeca.

Okruglim handžarom oljušti sram.
Raspršen.
Pogubljen.
Pokraden.

Tako da zavrište mladunčad mrka
pod mekim grlom
u korijenu najtežeg kamena začeta.

Dođeš li i na drugu stranu svijeta 

stići ćeš do nje svake svoje  noći.

To ljubav je bila.
Ljubav je.
Tvoja kuća i domovina.

Vatra može u svačije lice.

Tvoji su putevi sve sudbine ,sve smrti
sve ljubavi.

Ne možeš bez nje rađati
mrki slavujev pjev.

luciapavlovic