Mislim na tebe ekstremno
srce mi je opasano granatama
ući ću u tvoj autobus
s plaćenom kartom za Pakao
jer sve je ionako besmisleno
dok smo previše živi
truje nas vrelina žestoke krvi
šofer neće ni slutiti
da mu je to posebna vožnja
ljuto pijanstvo
u staklastom pogledu
kroz nebeski ekran
ti ćeš sjediti kao i uvijek
na posljednja dva sjedala
s nogama prekriženim za molitvu
erotična do bola
senzualna kao muzika trudne prirode
uzet ću te takvu
pred očima putnika
ti ćeš dahtati i cviliti
terorizirana ljubavnim ugrizom
nemoralne životinje
ogledala će pucati
pod teretom ljepote
dvaju tijela u ekstazi
na stazi gdje će ostati miris
pregaženog cvijeća
i besmrtnosti
a možda nam i slika osvane
u jutarnjim vijestima
nekoliko minuta prije
nego što će započeti
sveti rat za jedino Sunce.

Duško Babić