učim vas u imenu zemlje: u vašim srcima

je plijesan, končasta tvar zavisti, žalost!

a na zvjezdanim putovima još plešu rubini i

moja sjena ima mišićasto tijelo, bokove od

koštane pređe i obraze iz meda. začarane

ptice gnijezde u mojim maglovitim očima i

svako jutro me iznova iznenade vruće

iskre neba. sa staklenim prstima dana ceste

premazuju svoje vjeđe, s masnom želatinom

opstanka mimo hodajući si masiraju zglobove:

strašne muhe vrebaju  na bespućima, strašan

vonj se vije iz virova  isušenih zdenaca, nad

divljim ponornicama, a moji dlanovi su

još uvijek mokri od ljubavi i srama,

moj torbak je još pun razvodnjenih

melodija i prepečenog šećera, moj

bog ima vulkanska muda i usirene

usnice, zato vas blagoslovljavam

kao što luđak blagoslovljava sanjive

zvijeri: idite i naučite ljude radosti, da

i crv u rani svijeta može vrisnuti od bola.

breza