Mi se nismo trebali roditi
kao ljudi, ljubavi
leopard je uvijek leopard
a čovjek se mijenja
nekad je čitao knjigu
pod svjetlom lampe iz oka
a danas knjiga svijetli sama
i sama se gasi
nismo se trebali roditi kao ljudi
što su izdajice samih sebe
gdje tijelom rastu u planinu
a dušom sažimlju se u prašinu
nismo, jer ja ne mogu znati
da li ćemo se prepoznati
za godina tisuću
kad nam je vrijeme
slijedećeg umiranja
na slijepo
pa te molim da zapamtiš
našu šifru za ljubav
da mogu ponovo
zagristi u tvoj vrat
u tu bjelinu
što me muči
u samo srce nježnosti.
Poslano:
13. 08. 2013 ob 13:08
Spremenjeno:
13. 08. 2013 ob 13:08
ma, bravo!!
super, Duško :)
čestitam!
lp, Lea
Poslano:
13. 08. 2013 ob 23:26
Spremenjeno:
13. 08. 2013 ob 23:27
Hvala Lea, srce si !
Poslano:
15. 08. 2013 ob 12:58
Spremenjeno:
15. 08. 2013 ob 13:00
Ma, velik MJAV : )
lp, Marko
Poslano:
15. 08. 2013 ob 13:01
Spremenjeno:
15. 08. 2013 ob 13:01
Lajk za mjav :)
Srdačan pozdrav !
urednica
Poslano:
15. 08. 2013 ob 14:53
Spremenjeno:
15. 08. 2013 ob 15:10
Bogata pesem, močna in prvinska, taka, ki seže v srž zavedanja, Hkrati kritika človeškosti, ki je nehala biti človečnost in prošnja za ohranitev nečesa, kar ohranja človeka - ljubezen.
lp, lidija
Hvala na komentaru draga Lidija !
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Duško Babić
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!