
Mi se nismo trebali roditi
kao ljudi, ljubavi
leopard je uvijek leopard
a čovjek se mijenja
nekad je čitao knjigu
pod svjetlom lampe iz oka
a danas knjiga svijetli sama
i sama se gasi
nismo se trebali roditi kao ljudi
što su izdajice samih sebe
gdje tijelom rastu u planinu
a dušom sažimlju se u prašinu
nismo, jer ja ne mogu znati
da li ćemo se prepoznati
za godina tisuću
kad nam je vrijeme
slijedećeg umiranja
na slijepo
pa te molim da zapamtiš
našu šifru za ljubav
da mogu ponovo
zagristi u tvoj vrat
u tu bjelinu
što me muči
u samo srce nježnosti.
ma, bravo!!
Hvala Lea, srce si !
Ma, velik MJAV : )
lp, Marko
Lajk za mjav :)
Srdačan pozdrav !
Bogata pesem, močna in prvinska, taka, ki seže v srž zavedanja, Hkrati kritika človeškosti, ki je nehala biti človečnost in prošnja za ohranitev nečesa, kar ohranja človeka - ljubezen.
lp, lidija
Komentiranje je zaprto!

![]()
Napisal/a: Duško Babić
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!