dok trepneš

k'o behar u vjetru lako se ospe

nježnost, tvrdim

nad glavom ti debeli hlad krošnje

 propusti pokoju svijetlu nit, tek toliko

da list za listom krene u  sjenolov niz obraz

šara koje i ne osjećaš,  tako zasjenjena

zabadaš jagodice u skorene brazde, ćutilo

u vijugama otisaka zgušnjava kolanje bola

stresi se, ženo, sva si od polena behara!

Vidiš, iz kore na prstima izrast će ti šuma

i u nozdrvama već  njušim pišalinu mužjaka

što obilježava granicu osvojenog teritorija

zar opet, četveronoške, njegovom Atmanu

žrtvovati plod za plodom, stani, ženo

pod sljepoočnicom ti pulsira god. Nešto slaviš?

Ima li se što slaviti? Pir, koji je stariji

od 280 godina prije Krista, raskrio je istinu:

Još jedna takva pobjeda i ja sam uništen!

A ti, draga?

breza