Svaku noć
gori srce mjeseca
u zlatnoj svili
zavedeno golubicama
u venama posrnulih žena.

Zbog njih će se
vječno gnijezditi
u neumornim dlanovima
iako godine odlaze
za mirisom svijećica na torti
i nekom svakoga dana
pod nogama tuguju biseri.

To što je teško živjeti
to je samo kazna
za manu prosutu s nebesa,
za ptice lude od čekanja
u krletkama trgovaca i robova.

Nije važno što će jednom
plakati savršenim sramom
i glasom djeteta koji će stare
nositi u grudima.

Kad dođe vrijeme jecanja
mjesec će biti
jedino pouzdano rame
na koje će se moći osloniti.

luciapavlovic