Već Aragon se susreo

s osjećajem zapuštenih riječi,

čiji sadržaj nestaje

kao crkva u kojoj se ne moli.

Još samo razni psihizmi

oživljavaju u njima prefinjene arome,

koje ne mogu pored cenzura

prodrijeti u svijest.

Praznina neukosti

ili neodređenost slutnje ...

Što ima za tebe bolji okus?

Ako već spominjemo molitve -

što da upucam intuiciju,

amputiram nagon?

Tobože – radi se o realizmu ...

Zaboravi.

Svoj poziv možeš zadjenuti za….

Više volim drhtavu rezonanciju

nadrealizma

u kojoj nismo kratkotrajni

kao purpurna anemona,

Adonisov cvijet.

(tako je krhka, da joj otpadne cvijet,

kad u nju puhne onaj koji joj je ime izabrao)

Tu možemo iz grana

plodonosnih akacija splesti

kovčeg saveza.

U njega možemo nasuti 

cvijeće i lišće i trave akanta.

Pozlatimo ga kapljom besmrtnosti.

Možemo se zapisati u vrijeme.

Možemo saviti nebo

i popeti se ...

Jure Drljepan (JUR)